Uz promociju Songboxa, notnog izdanja Pipsa…
Dubravko Ivaniš je pisanje pjesama jednom usporedio s ribolovom: „Sjednem na obalu, bacim udicu i pecam. Ne bih to zvao zanosom, to je sloboda, a sloboda traži željeznu disciplinu. Disciplina ne dopušta da samo gledaš vodu kako ispred tebe teče. Ribolov nikada ne prestaje.“
Nema baš puno oprečnijih slika od slike ribolovca kako čeka uz mirnu vodu i rock benda kako praši pred nabrijanom publikom, ali ta dvojnost je u njihovom radu stalna od samog početka: davnih ranih 90ih, Madonna napravi senzualnu „Justify my love“, Pipsi je prevedu u zezanciju s novozagrebačkih parkirališta, „Krumpira gospođo“.
Ali ekipa iz Zapruđa brzo na vlastitoj koži uvidjela kako je dvojnost zeznuta stvar, kako se stvari lako otmu kontroli. Ribe koje se ulove nekad u čamcu i izvan njega narastu i mutiraju. Dubravko i Pipsi su takvo čudovište kreirali već s jednom od prvih svojih velikih riba: oni naprave „Dinamo ja volim“, kritiku mentaliteta mase a pjesma postane himna BBB-a u ratnim 90-ima, i do dan-danas se vrti kao ultimativna navijačka pjesma. Ali nje u Songboxu nema i o njoj ćemo nekom drugom prilikom.
Taj njihov debitantski album, Shimpoo Pimpoo, iz ’93. donio je, zato, „Gume na kotačima“, još jednu pjesmu koja se igra s riječima brojalica i pojmovima djetinjstva a govori o odraslim temama koje će ostati ključne teme: ljubav, jebiga, gubitak ljubavi, jebiga.
Koristeći zagrebački sleng, jezik ulice, svakodnevne poštapalice i medijske fraze Dubravko je kao autor, gledano sad s odmakom i odsluhom, napisao neke od stihova, refrena i pjesama koje su rekle najljepše i najbolnije stvari u našoj popularnoj kulturi. Iza Leonarda Cohena ostao je famous blue raincoat – Pipsi su nam na drugom albumu poslužili famous blue grapefruit. Nešto istodobno slatko i gorko, i to je konstanta na albumima koji su došli i kasnije: zibaju nas ko malu bebu i, dok to rade, tjeraju da sumnjamo u sebe, u svoje osjećaje, da gledamo u ogledalo i budemo brutalno iskreni prema čudaku kojeg vidimo.
Albumi „Bog“ i „Drveće i rijeke“, „Gladijator“ i zadnji „Walt“ donijeli su u svojim tekstovima takve količine ironije, auto-ironije, razornog humora ali i britkog promišljanja i čiste emocije kakve nitko drugi u ovoj zemlji ne isporučuje uz takve zarazne melodije i glazbenu perfekciju. Ako se na nekog može primijeniti definicija „moderni klasik“, onda je to definitivno opus Dubravka Ivaniša i Pipsa. To važi za svih 25 pjesama u ovoj knjizi, sve do jedne od najnovijih „Htio bi da me voliš“, koja je stvarana godinama i koja se sigurno ističe čak i u ovakvom opusu. Pjesme koje ste čuli prije 20 godina, još uvijek su vam svježe danas. Za 20 godina tek ćete ludovati za njima, i slušati unuke kako govore „Ovo je mrak!“
I zato mi je, u ime Hrvatskog društva skladatelja, izrazito drago da se „Dan, Mrak“ obratio HDS-u i da je Hrvatsko društvo skladatelja dobilo priliku pomoći objavu ovog izdanja. Svi su odmah prepoznali kakav je Songbox sjajan ukoričeni dokument o veličini i dosegu jednog sasvim posebnog autora i benda.
To što su im se u Songboxu pridružili drugi kreativci i autori svojim ilustracijama i tekstovima, potvrđuje ono što svi mi ovdje znamo: da su rock pjesme poezija današnjice. Da kroz svoje tekstove, rifove i solaže ovaj autor i bend govore jednako važne stvari kao one koje su već dugo u školskim lektirama ali ih je pregazilo vrijeme. Ove pjesme nije pregazilo i neće skoro. I ako ćemo u Hrvatskoj uskoro ponovno pokušavati s nekom kurikularnom reformom, mislim da smo sa Songboxom dobili još jednu sjajnu pjesmaricu koja bi trebala ući u školski plan i program, barem izborni. Siguran sam da klinci to vole, samo još moramo raditi s ravnateljima.
Svima koji su radili na ovom projektu čestitam na rezultatu: zbilja smo dobili najelitniju knjigu nekog rokenrol benda na ovim prostorima. Svima vama koji ćete ju kupiti čestitam jer znam da ste sretni kao i ja što ćete je imati. Čitajte je kao uvod u vlastiti ribolov i dobro je čuvajte za djecu i unuke – ovo će biti najbolje opravdanje kad im jednom budete morali objasniti zašto ste u životu spiskali toliku lovu na rokenrol.
