Saša Antić: Živilo sempliranje!

Bilo je to negdje u zimu 1990. godine, krenuo sam u treći razred srednje škole i otkrio sam „loop“ u hip hopu. Već sam godinu dana bio pošteno zakačen na hip hop, bolje reći potpuno i fatalno jer tih godina nisam slušao apsolutno ništa drugo. Do tad sam već imao popriličnu kolekciju kazeta sa albumima raznih hip hop izvođača, dobar dio presnimljenih od jednog prijatelja iz ulice. Prije nego sam upoznao četiri godine mlađu ekipu okupljenu oko TBF-a koji je tad bio u formiranju, taj prijatelj bio je jedina osoba s kojom sam dijelio tu glazbenu strast. Ostatak kazeta su bile moje redovne narudžbe od Slavina Balena, legendarnog radio voditelja na zagrebačkoj 101-ici i hip hop promotora u emisiji Rap attack i na raznim partyjima.

Na te kazete je išla sva moja ušteđevina, a koliko su mi bile bitne dovoljno ilustrira to što sam samo njih nosio u sklonište za vrijeme zračnih uzbuna ’91. A bila ih je puna jedna velika Adidas sportska torba, negdje oko 300 komada. Bilo je tu svega i svačega što ne znači da nisam imao kriterija nego je tad zaista sav hip hop bio uzbudljiv i originalan. I ’89.-a i ’90.-a su iznjedrile gomilu vrhunskih albuma, ali ključna je bila revolucionarna 1988. koja je za hip hop bila ono što je 1967. bila za rock’n’roll.

Među dvadesetak kultnih hip hop albuma iz te famozne 1988. nalazio se i legendarni prvijenac newyorškog dua E.P.M.D. (Eric and Parish Making Dollars) „Strictly Business“. Taj album sam tada masu slušao, u međuvremenu sam naravno nabavio i original CD i poslušam ga i danas svako malo. EPMD su tad bili svježa pojava na hip hop sceni, ponajviše jer su repali sporije od ostalih, bez previše filozofije i društvenog angažmana, lijeno i opušteno su plivali preko jednostavnih podloga sastavljenih od funk loopova i breakova (loop bubnja uzet iz dijela pjesme koji se u DJ žargonu 70-ih nazivao ‘break’, a bio je sastavni dio u aranžmanu popularne crne muzike 70ih).

Na tom albumu se nalazi i pjesma „I’m housin“ i ne sjećam se točno u kojem trenutku te zime 1990. sam skužio da mi je nešto poznato u toj pjesmi. Onda sam se sjetio! Naime, u maloj kolekciji ploča mojih roditelja, među albumima Zdravka Čolića, Olivera, Bijelog Dugmeta i Srebrnih krila, nalazila se i jedna neugledna single ploča bez omota koju sam volio tu i tamo poslušati na gramofonu kojeg sam imao kao sastavni dio neke socijalne linije. Bila je to singlica Arethe Franklin „Respect“ na čijoj se B-strani nalazila pjesma „Rock steady“. Stavio sam je na gramofon, poslušao početak, zatim opet EPMD „I’m housin“ sa kazete i shvatio, pa jebote, to je to! Oni doslovno repaju preko loopa u trajanju od jednog takta koji se ponavlja preko beata, a taj loop je komadić (sample) iz pjesme Rock steady Arethe Franklin!

Ta spoznaja je tad za mene bila nešto kao eksplozija supernove, čitav moj univerzum se prevrnuo, ta genijalna jednostavnost metode me odmah natjerala da među ostalim pločama potražim nešto što bi bilo slično hip hopu kojeg sam slušao i od čega bi se mogla napraviti pristojna podloga. I pronašao sam, početak pjesme „Što učinila si ti“ od Olivera je bio poprilično funky, savršen za moj producentski naum. Naravno, sampleri su tad postojali, štoviše, oni su i bili osnovni tehnički preduvjet za eksploziju hip hopa, ali ja tad niti sam znao za njih niti razmišljao o nekom studioznijem pristupu problemu. A nisam imao ni dva gramofona sa dvije iste ploče za pokušaj izvornog DJ kreiranja podloge za rap iz predsemplerskog doba.

I čega sam se dosjetio u svom ubogom tehničkom ograničenju? Stavio sam praznu kazetu u svoj double decker kazetofon na istoj liniji i na nju sa ploče nasnimavao taj Oliverov loop iznova i iznova dok nisam dobio par minuta klimave matrice za rap. Već sam tad počeo pisati neke stihove pa sam pustio tu kazetu sa podlogom i na drugu snimio svoj prvi rap repajući ne u mikrofon već u slušalice koje sam uštekao u ulaz za mikrofon. Da, to je moguće, ako niste znali! Rezultat je bio krajnje ponižavajući pa sam tu kazetu prvom prilikom presnimio uklonivši i najmanji trag blamaže i nikad nisam ni pokušao ponoviti taj poražavajući poduhvat. Naravno, i dalje sam pisao stihove, ali sam shvatio da ipak postoji razlog zašto glazbenici snimaju u profesionalnim studijima. Bitnije od tog mog epohalnog otkrića i pokušaja prve snimke koji je iz današnje perspektive tehnoloških mogućnosti potpuno redikulozan, bilo je to što sam od tada u potrazi za samplovima i loopovima počeo slušati sve i svašta otkrivajući gomilu odličnog funka, jazza, soula i filmske glazbe, pronalazio originalne skladbe iz kojeg su uzimani samplovi za hip hop stvari koje sam slušao.

Par godina kasnije upoznao sam i Mladena, a kako je njegov stari bio kolekcionar ploča domaće glazbe među kojima su bile i sve ploče sa skladbama Splitskih festivala, znali smo kod njega doma satima preslušavati sve to i pronalazili dobar dio loopova koje smo kasnije koristili na prvom i drugom albumu TBF-a. Po uzoru na američki hip hop koji je samplirao američki funk, soul i jazz, mi smo odlučili koliko god možemo samplirati domaće izvođače.

Koliko mi je poznato, naša „3logija jada“ koju smo objavili početkom 1995. godine je sa samplom Kiće Slabinca bila prva domaća hip hop stvar sa samplom nekog domaćeg izvođača. To je za nas bio apsolutno autentičan umjetnički proces i metoda koja se u kreativnom smislu može usporediti sa kolaž tehnikom u slikarstvu. Osim toga, za nas se tu nije radilo samo o uzimanju komada muzike već o kompletnom paketu ugođaja, produkcije i zvuka iz nekog drugog vremena. Nešto kao glazbeni vremeplov. Kad smo semplirali Kiću Slabinca i Tomu Bebića, bili smo uvjereni da čuvamo dio glazbene kulture od zaborava.

U međuvremenu, hip hop je u svijetu, pa i kod nas, postajao sve popularniji, velika lova je ušla u igru tako da su diskografi putem agencija specijaliziranih za „čišćenje samplova“ počeli tražiti za samplove iznose koje još od sredine 90-ih mogu platiti samo već renomirani izvođači kao npr. Dr Dre na kultnim albumima „Chronic“ i „Doggystyle“ ili kasnije Kanye West ili Jay Z. To „čišćenje“ je vremenom prisililo nove hip hop izvođače da se razvijaju u drugim smjerovima, a sampling tehnike razvilo do neslućenih granica. Mada, mene i dan danas malo što može tako dignuti kao dobro pogođen loop na beatu, to mogu slušat danima. U svakom slučaju, živilo sempliranje!