Saša Antić: Stravinski i ja
S djelom Igora Stravinskog sam se prvi put ozbiljno susreo kad sam tražio sampleove za naš drugi album „Uskladimo toplomjere“. Uvalili smo ih par na „Digni luce pauka“, što je latinski za „malo je dostojnih svijetla“. Upravo me ta latinska krilatica inspirirala na pisanje tog malenog SF epa, a velika i ozbiljna tema tražila je ozbiljnu i dramatičnu glazbu tako da je Stravinski bio idealan izbor.
Preslušao sam sve njegove kompozicije do kojih sam mogao doći tad u predinternet dobu, čitao sam o njemu, između ostalog, o istraživanju i korištenju ruske narodne glazbe u kompozicijama i o tome kako je izvedbe nekih njegovih skladbi kritika sahranila, a publika ignorirala. Kasnije je Stravinski, i to još za života, prepoznat kao genijalni inovator ispred svog vremena.
Algoritam je 2009. godine izdao knjižicu „Poetika glazbe“ u obliku šest predavanja. Radi se o predavanjima koje je Igor Stravinski održao na Harvardu u akademskoj godini 1939./’40., a koja su prvi put tiskana 1942 godine. Tu knjižicu od 135 stranica često listam pa bih htio ovdje podijeliti nekolicinu zanimljivih misli Stravinskog o glazbi i umjetnosti te uvid u intelektualni mehanizam velikog skladatelja.
Za početak sjajna definicija glazbe – Stravinski govori kako su zvukovi prirode samo obećanje glazbe, zvučni elementi koje tek ljudsko biće sa osjećajem, darom i potrebom da ih uredi, organizira u ono što nazivamo glazba. U pjevu ptice nema umjetnosti, umjetnost je u pravom smislu riječi način oblikovanja djela u skladu s određenim metodama stečenim ili naukovanjem ili inventivnošću, a metoda osigurava preciznost našeg djelovanja. Međutim, da bismo shvatili fenomen glazbe na njegovu izvoru, ne moramo proučavati primitivne obrede jer je to pokušaj da se dokuči nedokučivo, ne možemo razumno objasniti nešto čemu nitko živ nije prisustvovao. Bude li nas vodio samo razum, odvest će nas ravno u zabludu jer više neće biti prosvijetljen instinktom. Instinkt je nepogrešiv, a ako nas odvede na krivi put onda to nije instinkt.
Stravinski piše kako je proglašen revolucionarem protiv svoje volje, podsjeća kako je revolucija doslovno kretanje predmeta po kružnoj putanji i neminovno uvijek vodi na mjesto s kojeg se krenulo. Nastavlja kako teško može navesti i jednu činjenicu iz povijesti umjetnosti koja bi se mogla nazvati revolucionarna. Revolucija podrazumijeva narušavanje ravnoteže, a umjetnost je suprotna kaosu. Prevrat je jedno, a inovacija drugo.
Zanimljiva je njegova tvrdnja kako inspiracija ili nadahnuće nije nužan uvjet čina stvaranja nego pojava koja je kronološki sekundarna. Emocija je tek reakcija stvaraoca koji se bori s nepoznatim entitetom koji je još uvijek tek predmet njegova stvaranja, a koji ima postati umjetničkim djelom.
Riječ „umjetnik“ je za Stravinskog pretenciozni pojam potpuno nespojiv s ulogom koju ima homo faber. Umjetnik je, dakle, prije svega radnik i u tom duhu Stravinski svoju profesiju radije definira kao „pronalazač glazbe“ nego „kompozitor“. Piše doslovno: „U svom sam radu iznenada naišao na nešto neočekivano. Taj me neočekivani element iznenađuje. Uzimam ga na znanje. U odgovarajućem ću ga trenutku upotrijebiti“.
Stravinski govori kako ne može odvojiti duhovni napor od psihološkog i fizičkog, oni su na istoj razini i među njima nema hijerarhije. Podsjeća kako je gotovo do 17. stoljeća pojam umjetnika bio rezerviran samo za učitelje umijeća: filozofe, alkemičare, magove, dok su slikari, skulptori, glazbenici i pjesnici bili obrtnici.
Ovo je naravno samo mali dio misli i zapažanja Stravinskog s kojima se možemo složiti ili ne, ali koji su neupitno vrijedni, dragocjeni i primjenjivi u širem kontekstu od isključivo glazbe. Možda će se činiti kako je previše akademski strog, zato za kraj prigodni ulomak iz knjige u kojem Stravinski citira G.K. Chestertona, a koji slikovito govori o skladateljevoj filozofiji: „U svemu što se umilno povija mora biti neke krutosti. Lukovi su lijepi kad se svijaju ne bi li ostali čvrsti. Čvrstoća koja malo popušta, kao pravda pred milošću, sva je zemaljska ljepota. Sve teži tome da bude ravno, a ničemu, nasreću, to ne uspijeva. Pokušaj rasti uspravno, a život će te saviti“.
