Saša Antić: Kruška
Kako sam s urednicima na autori.hr dogovorio pisanje kolumni u režimu prvog i petnaestog u mjesecu, neminovno se dogodilo da ova izlazi 1. svibnja, odnosno na Praznik rada. Igrom slučaja sam baš noć prije izlaska kolumne dovršio miks i master pjesme na kojoj radim već neko vrijeme zajedno sa kolegom Antom Puljizom u okviru projekta „100 Baltazara“.
Ante i ja potpisujemo glazbu i tekst, on je odsvirao bas i el. gitaru, pjevao i prvi put u životu repao, ja sam programirao, svirao syntheve, aranžirao, repao, pjevao, miksao i masterirao uz veliku pomoć umjetne inteligencije. Sve je odrađeno u studiju Bozon, a pomogli su nam prijatelji kojima se i ovim putem zahvaljujem, a to su Cipa i Mona vokalno, Božo Šetač na usnoj harmonici i Konta na akustari. Sve u svemu naradili smo se, guštali i zabavili i kako bi rekla Mona, ‘ličili se’.
Nek nam živi živi rad i na praznik rada prigodno umjesto kolumne nešto s čim se ustvari bavim. Dame i gospodo, čast mi je predstaviti vam novu stvar od 100 Baltazara: Kruška…
LINK: https://soundcloud.com/hds-zamp/100-baltazara-kruska
Saša:
Sve šta imam je tu, tu je pakao i raj
Početak, kraj, tu sam klošar i kralj
Puno toga proša i već dovoljno znam
Al ne znam u isti važ strpat istinu i laž
Dobro znam di sam, sve šta imam je pisma
Dišem i plivam prsno optimizam
Nikada dresiran, nikad guta šta se servira
Jer iz drugog sam svemira
Tamo je sve zajebancija, luđa
Gula, gungula, ljubav, mjuza
Kad otvoriš dušu osjetiš lipotu
Zahvalan na svemu šta imaš u životu
U ljudima vidiš neuništivu dobrotu
Čuješ magiju di žubori i govori
Ljubav je istina, u ljubavi je sloga
I u ljubavi je jedina sloboda
Refren:
Ljubav, samo ljubav je sreća i život
Čista, nevina
Ljubav, samo ljubav je zakon što spaja
Srca nemirna
Saša:
Još uvik pristojan momak, još uvik lud u mozak
Još uvik ne znam koja je dijagnoza
Čini se grozna jer znam bit sjeban
Pa grintam zbog pizdarija snervan
Kad život grize grubo čovik grize grublje
Gleda svoja posla, niti vidi niti čuje
U svom privatnom svitu planira i snuje
Ne želi da ga itko masira i truje
Al što smo dublje veće domoljublje
Što smo dublje veća hulja više Boga štuje
Što smo dublje sve više se pljuje
I karikature bi na čelo rulje
Bolesna njuška šta gušta huškat
Zajebana priroda ljudska, ženska, muška
U jednoj ruci cvit, u drugoj puška
Čoviče, baci pušku izij krušku
Refren
Ante:
od nje nemoš pobić, od nje se ne moš ogradit
kažu kad te uvati ta zna čuda radit
katapultira te do neba, razvlači ka žvaku
ne znaš jesi li na zemlji ili si u zraku
kažu da je smisao, kažu da je SVE!
govore da ljubavi ne moš kazat ne
ništa takvo nije, od nje nema veće
žilama kad teče ona žari-peče
ljubav se ne boji
ljubav nikad ne bira
ljubav uvik voli
duplo veća je od svemira
zato uvik voli
pa neka i zaboli
jer znaj da ljubav voli
kad nas baca gori – doli!
