Saša Antić: Hip hop živi vječno!
Proveo sam društveno intenzivan i glazbeno iznimno bogat vikend u Zagrebu. U petak su me pokupili moji dragi Dubrovčani iz Otpisanog Klana koji su, zajedno sa zagrebačkim Spleen G, nastupili u nedjelju, 15.4. navečer, u dvorani Gorgona u MSU, u okviru svake pohvale vrijednog projekta MIMO.
Svirali su prvo Spleen G, a zatim Otpisani Klan koji su se ponovo okupili nakon više od 10 godina, ali u novom izdanju pojačani Lucijom Pećar na pjevnim vokalnim dionicama i sa potpuno svježim materijalom na kojem rade i planiraju ga snimiti i izdati do kraja ove godine. Inače, bend je aktivno svirao od 2002. do 2007., radi se o live jazzy hip hopu sa tri MC-ja, bubnjem, basom, gitarom, rhodesom i trubom. Kad sam ih prvi put gledao u Zagrebu, u KSET-u 2005., ostao sam fasciniran kvalitetom benda, iznimnom uigranošću i sjajnim tekstovima, zvučali su zaista svjetski i do dan danas su ostali moji favoriti na domaćoj sceni. Stjecajem okolnosti, tada nisu snimili studijski materijal, život ih je odvukao svakog na svoju stranu, ali svi su profesionalno i rekreativno ostali vjerni glazbi i kreaciji i nastavili izdavati solo projekte i međusobno surađivati do danas. Sjajna i predivna priča kako glazba snažno i nerazdvojno spaja ljude.
Dubrovačka scena je, od tih 2000.-ih do danas, u tom segmentu ostala vrlo živa i kreativna i vjerujem da će ponovnim okupljanjem Otpisanih dobiti zasluženu pažnju. Tu zaista ima puno puno dobre glazbe i obzirom da su oni samozatajno predani glazbi i cijepljeni protiv samopromocije, ja moram sad i ovdje zdušno preporučiti svakome koga zanima da na YouTubeu provjeri imena Otpisani Klan, Otpisanimator, Mr Gud, Lan Sono i Art Hop. Na momente nećete vjerovati da se radi o domaćim kreativcima.
Uglavnom, nazad na Gorgonu u nedjelju navečer. Nakon nastupa Spleen G, još jedan bend vrijedan pažnje, uslijedio je 15-minutni razgovor jedne od voditeljica projekta MIMO, Jelene Balent, s Lukom Tralićem Shotom iz Elementala, Filipom Jelašem s radija Jukebox.hr i sa mnom. Razgovarali smo malo o počecima hip hop scene kod nas, pokušali dati par savjeta mladim glazbenicima, a ja sam predstavio Otpisani Klan koji je potom izašao na scenu. Divna večer, jako inspirativna, ali i informativna. Družili smo se kasnije u Spunku gdje smo slušali DJ-a s odličnom domaćom glazbom i zaista se svi skupa nismo mogli čudom načuditi zašto radio stanice kod nas više ne vrte izvođače kao što su Valentino Bošković ili Svemirko. Bilo je lijepo i živo u Spunku i moram ovdje podijeliti i par dragocjenih informacija. Prva koju sam čuo od Filipa Jelaša je da je do 1. lipnja otvoren natječaj kojim EU dijeli 50 milijuna eura za 1000 korisnika u Hrvatskoj koji žele opremiti glazbeni studio, a druga da Nered i Stoka planiraju snimati novi album i da su zvali Shota da im radi beatove. Ako to nije sjajno, ne znam šta je!
A dan prije, u subotu 14., bili smo na koncertu Tram 11 u Tvornici. Sjajan show, odličan zvuk. Čuo sam da su Tram 11 već na nastupu u Domu sportova, na koji nažalost nisam mogao ići, nastupili sa bendom, ali zaista sam ostao ugodno iznenađen i bolje reći oduševljen kvalitetom benda i cijele priče. Wu i Target monolitno impresivni, odlični gosti, od break dance ekipe s legendom Atomicom i mladi MC-ji Pendrek do Inkognita Popare, jednog od apostola hrvatskog rapa. Sad mi više nije žao što nisam bio u Domu Sportova, štoviše, mislim da je Tvornica ipak primjereniji prostor za glazbu ovog tipa, a i inače ne volim masovno padanje u trans zbog stvari koje nemaju previše veze s onim što se u tom trenutku događa na bini. Šta reći, svaka čast i veliki naklon svima na sceni, Tram 11 su nas maestralno proveli kroz svoju priču, ali i kroz hip hop priču maksimalno poštujući sve aspekte kulture. Nedostajali su samo grafiti, ali to ipak nije primjereno za publikom ispunjene zatvorene prostore.
A u ponedjeljak ujutro, prije polaska nazad na jug, do stana u centru Zagreba u kojem smo bili smješteni, navratio je naš dragi prijatelj Edo Maajka. Nismo se vidjeli neko vrijeme i ne mogu ni kazati koliko mi je drago što smo se malo podružili i što je dobrog zdravlja. Očito je došao do nekog duhovnog mira, staložen je i skuliran a onda nam je pustio par stvari sa, u svibnju izlazećeg, albuma. Paf! Edo u punoj liričkoj i reperskoj formi, a bend praši uglavnom u up-tempu stilski od Hendrixa preko Jamesa Browna do Black Rocka. Zaista trešnja na vrh za kraj, pozdravili smo se s Edom i sjeli u kombi, svako za sebe sređujući dojmove. Ja ih još uvijek sređujem i šta reći, uz sve ovo o čemu sam pisao, sjetim se još i Kandžije, Toksare i Golih žena koji su me nedavno opet oduševili u splitskom Cirkusu i koji također pripremaju novi album.
Peace, unity, love and having fun, hip hop još uvijek živi u Hrvata!
