Intervju: Vojko o Vojku
Uoči objave albuma prvijenca “Vojko”, nazvali smo čovika i popričali s autorom, splitskim reperom Vojkom Vrućinom. Uz razgovor, dobili smo i sasvim osobno upoznavanje s albumom, pjesmu po pjesmu…
Za početak, možemo li album „Vojko“ zaista zvati albumom prvijencem? Što je s onim „folderima“ i EP-jima koji već godinama plutaju Internetom, je li ono bilo samo „sondiranje terena“?
“Foldere” Kiše Metaka definitivno ne mogu zvati solo albumima, ali ni EP Kuje i Laseri nije pošteno zvati solo izdanjem jer je svu muziku radio producent AC3PO iz Zagreba, bez čijeg specifičnog zvuka i pristupa rađenju beatova taj album ne bi imao smisla. Smatram da je “Vojko” moj prvi pravi solo album.
Koliko su dugo nastajale pjesme na albumu? Ima li među njima onih koje nisu prošle kod Dječaka ili Kiše?
Neke su pjesme, poput “Paste Italiane”, nastale doslovno u pola sata i naknadno minimalno dorađivane, dok su pjesme kao “Bach” ili “Zovi Čovika” zahtijevale mjesece rada da bi zaživjele. Cijeli album je ispočetka krenuo kao istraživanje osobnijih tema koje nemaju smisla u formatu Dječaka ni Kiše Metaka, te kao igranje sa pojedinim muzičkim idejama koje ne interesiraju nikoga iz spomenuta dva benda.
Kako izgleda kreativni proces u kojem si sam svoj šef? Koliko je kompromisa i popuštanja bilo u ovom slučaju?
Kreativni proces gdje sam jedini autor ima pluseva i minusa od čega je glavni plus to što je sve po mom ukusu, a glavni minus je puno veća odgovornost. Ne mogu više ikoga drugog okrivljavati za pjesme koje ispadnu loše.
U kolikoj je mjeri ovo album tvoje generacije rođene u Splitu sredinom osamdesetih („moran se ženit obitelj me tira“, „pokuša san priko veze, ali svaka veza bi mi ispala govno“, „priselija na selo da iznajmljujen stan“)? Kako bi opisao trenutno stanje svoje generacije u Splitu, koji su joj strahovi, preokupacije i perspektive?
Ovo je album prvenstveno iz moje perspektive, ja govorim samo za sebe, ponekad ni ne govorim ništa koherentno, samo redam gluposti koje me zabavljaju. Jedini mi je cilj zabaviti sebe i publiku i uzet tu paricu, ne pada mi napamet pokušavati biti “glas generacije”, “kroničar našeg vrimena” i slično. Ne osjećam se kompetentno komentirati svoju generaciju jer se družim samo sa par ljudi i većinom samo sjedim u studiju.
Koji su ti bili okidači za pjesme na albumu? Jesi li opredjeljenja da inspiraciju treba mirno čekati ili si jedan od onih koji inspiraciju lovi i utrkuje se s njom?
U zadnje vrijeme me, u začecima pjesama, obično zainteresiraju ritmičke ideje u koje postepeno uklapam riječi koje mi se učine ili komične ili istinite, ili oboje. Rijetko kad sjednem za stol kao Eminem i odlučim publici istresti svoju tešku životnu štoriju. Šta se tiče inspiracije, smatram da je ne treba forsirati, ali također mislim da samo amateri i lijenčine sjede i čekaju inspiraciju. Trudim se imati neku rutinu, metodu rada iz koje nastaje puno materijala i onda naknadno biram šta je dobro, a šta smeće. Pokušavam i pratiti šta se sve novo događa u muzici jer ne želim zaostati u vremenu.
Kako nastaju tvoji beatovi, koje programe koristiš? Koje savjete temeljem svog dosadašnjeg iskustva možeš podijeliti svojim (mlađim) kolegama koji kod kuće rade vlastitu muziku, ne nužno hip hop usmjerenja?
Koristim Ableton Live već godinama. Ne mogu detaljno opisati kako nastaju bitovi jer su to trenuci intuicije. Obično počnem s jednim elementom koji preslušavam u loopu do besvijesti dok mi se u glavi ne pojavi ideja novog elementa koji paše na prethodni i tako dalje. Svojim mlađim kolegama koji tek počinju bih savjetovao da ne troše puno vremena na ušminkavanje pojedinih pjesama, nego da izbacuju šta više materijala i slušaju konstruktivni feedback. Tako će najbrže skužit u čemu su dobri, a u čemu nisu.
Pozornost šire javnosti izazvao je „Tonči H. u kući“, o čemu si već dosta pričao s drugim medijima. Nas, međutim, zanima kakvi su njegovi komentari na ostali opus Vojka V, Dječaka i Kiše metaka? Koliko je uopće upoznat s tom scenom i je li dao neke korisne savjete, pogotovo one koji se tiču glazbene industrije u Hrvatskoj?
Huljić, osim šta radi puno muzike, čini mi se i da prati puno muzike. Iz razgovora se dalo naslutiti da je upoznat sa svime što se događa na Balkanu i u svijetu. Nisam ga eksplicitno pitao savjete, ali sam se detaljno raspitao kako funkcionira njegova mašinerija, kako nastaju pjesme, gdje nalazi pjevačice i slično. Dječake i Kišu nije komentirao.
Kad smo već kod glazbene industrije, ovaj album izdaješ pod okriljem diskografske kuće Croatia Records. Koliko si zadovoljan onim što tvoj diskograf radi za tebe kao umjetnika? Što bi preporučio svojim kolegama koje se tek trebaju odlučiti između DIY pristupa i suradnje s izdavačem?
Croatia Records je, prema mom iskustvu, jedina diskografska kuća u Hrvatskoj koja još uvijek zapravo funkcionira. Kad god mlađim reperima spomenem da sam na Croatiji, oni svi pomisle da me Miroslav Škoro svaki dan zove na mobitel i viče mi da moram napraviti radijski hit ili da moram vratit pare. Naprotiv, u uredima Croatije ima masu mladih ljudi koji kuže šta je ova muzika i kako se treba plasirati tako da većinom komuniciram s njima i zasad nemam nikakvih problema.
„Dva puta godišnje ZAMP šalje mi zlatnike“ pjevaš u pjesmi “Bach”. Jesi li zadovoljan funkcioniranjem sustava kolektivne zaštite i onime što služba ZAMP radi za tebe kao autora? Kako vidiš poziciju autora danas, pogotovo u digitalnom okruženju?
Kada vidim kakva je situacija u Srbiji i Bosni, zadovoljan sam. Problem autora i autorskih prava u vremenu interneta je kompliciran problem koji još nema pravo rješenje. Svima nama koji nismo onih 3% glazbenika koji tuku ozbiljnu paru na radjiu, koncerti su postali glavni izvor financija.
Zanimljivo je da rap scena u Hrvatskoj nije toliko prisutna u eteru koliko „rastura“ na koncertnom terenu. Kako ti vidiš tu dihotomiju, je li moguće pomiriti te dvije krajnosti i treba li, uostalom, sve što je underground biti prisutno na mainstream kanalima?
Čini mi se da se to događa radi generacijskog jaza. Radio je ipak “starački” medij, gdje se urednici programa prilagođavaju većinskom ukusu ljudi kojima je muzika nebitna, ali im treba nešto nenapadno da cvrči u pozadini. Ekipa koja nama dolazi na koncerte su većinom studentska generacija koju pucaju hormoni i jedina glazba koja im ima smisla je malo napadna i provokativna. Ne vidim kako, a i zašto pomirivati ta dva svijeta.
Jesu li Ivo i Zoni iz Dječaka već poslušali tvoj novi album, koji su njihovi komentari?
Jesu, dobar im je.
Koji su ti osobni i glazbeni planovi za 2018.? „Od prodaje albuma dobit ću nula“ – stojiš li i dalje pri tome ili?
Osobno planiram uskoro krečiti dječju sobu u plavo jer izgleda da ću dobiti sina. Poslovno želim složiti live nastup koji će biti originalan i zabavan i zgrnuti šta više love od koncerata. Osim toga, planiram ovo ljeto početi rad na nastavku albuma “Vojko”, koji će se zvati “Dvojko”.
______________________________________________________________________
Vojko o “Vojku”, pjesmu po pjesmu:
1. NE MOŽE
Htio sam se poigrati s neizbježnim triplet ritmom i vidjeti koliko taj stil može podnijeti tematiku koja nije ispijanje kodeina i pucanje po protivnicima.
2. ZOVI ČOVIKA
Glavni motiv je sedam-osminska mjera u koju sam trpao trenutke iz svog života, kao i izmišljotine.
3. PASTA ITALIANA
Krešo i ja smo odlučili semplirati Huljića, a onda se i Huljić priključio.
4. ROĐENDAN
Pjesma je snimljena u jednu večer na afterpartyu. Originalna verzija pjesme bila je kaotična i puno više ljudi je repalo na njoj. Možda jednom izbacim tu “rough” verziju koja je čak imala i spot snimljen na licu mjesta.
5. CECA U PARIZU
Wikluh iz Bad Copyja me impulzivno zvao da će mi platiti avionsku kartu do Beograda, da skupa snimimo zajednički album u 4 dana. Naravno, to je bilo preambiciozno i u to vrijeme šta sam bio u Beogradu, jedino ova traka je ispala vrijedna spomena. Traženje dopuštenja korištenja samplea Cece je također bila avantura.
6. CILIT BENG
Pokus može li pjesma o čišćenju kuće zvučati gangsterski.
7. POPAJ
Još malo igranja sa “tripletima”. Pjesma je glupa do bola, ali je zabavna
8. KAKO TO
Možda jedina pjesma ikad koju sam napisao da ima tzv. socijalnu tematiku. Umjesto na dežurne krivce za stanje u državi, usmjerio sam pozornost na obične ljude koji svakodnevno sabotiraju sami sebe i uvijek prebacuju krivnju na nekog drugog.
9. MACHARE
Igranje sa 5/4 ritmom. Tematika južine je specifična za dalmatinske gradove, pa nisam siguran koliko će kontinentalci razumjeti sumoran ton pjesme.
10. MARJAN
Marjan mi je uvijek bio inspiracija, ali repanje o ljepoti čempresa je uvijek zvučalo krivo. Eventualno mi je palo napamet u pjesmi spojiti s jedne strane komediju pubertetskih trenutaka kad smo svi vodili cure na Marjan na rundu pipkanja, a s druge strane tragediju nedavnog ubojstva meksikanke Selene Macedo na vrhu Marjana. Kontrast prirodnih ljepota šume i nastranost tog ubojstva je ostavilo dubok dojam na mene, nešto slično seriji Twin Peaks.
11. DUMP AROUND
Uvijek sam htio napraviti ozbiljnu pjesmu o probavnim smetnjama, ali se nisam usuđivao do sad. Prvo sam se morao napraviti beat koji stvarno smrdi kao javni zahod, a onda su riječi lako došle same od sebe.
12. HIP HOP
Detaljan opis hip-hop životnog stila.
13. BACH
U vrijeme kad je ideja za Bacha nastala, prvi put u životu sam počeo slušati klasičnu glazbu i odmah sam htio spojiti moderni trap sa muzikom od prije tri stoljeća. Inspiracija za finalni dio pjesme je bila “Bohemian Rhapsody” grupe Queen.