David Byrne: Trebamo dugoročno razmišljati o kulturi i kvaliteti življenja
David Byrne legendarni je umjetnik, autor, izvođač i producent koji je imao priliku promatrati glazbenu industriju iz različitih perspektiva. Budući da je nedavno američki Kongres provodio raspravu o autorskim raspodjelama, web izdanje Billboarda kontaktiralo je Byrnea koji je s njima podijelio svoja razmišljanja o autorskim pravima, streaming servisima i zaštiti autora. U nastavku donosimo prijevod dijela intervjua, a cijeli tekst na engleskom jeziku dostupan je ovdje.
Što biste poručili Kongresu o trenutnom stanju glazbe i kreativnosti u 2014.? Kako Kongres može pomoći umjetnicima?
Mislim da bi umjetnici trebali dobiti veću kontrolu nad svojim radom. Budući da, kao i većina mojih kolega, nisam vlasnik svojih starih snimki, nemam odluku o tome hoće li se one licencirati Youtubeu, Spotifyju, Beatsu ili Appleu, za koji postotak i koliko dugo. Ako se konzumacija glazbe kreće u tom smjeru, onda je sve uglavnom van moje kontrole. Ipak, ja kontroliram svoj publishing (što često nije slučaj sa svima!), stoga ipak mogu odlučiti hoće li se moja glazba licencirati za film, TV i slično.
Filozofski, temeljno pitanje je: djelujemo li kratkoročno u najboljem interesu glazbenog potrošača ili trebamo dugoročno razmišljati o kulturi i kvaliteti življenja? Jesu li goleme korporacije koje obezvrjeđuju sve oko sebe – i time kvantitetom zavode potrošače – nužno najbolje za našu budućnost? I pritom ne mislim isključivo na budućnost kreativaca, nego svih nas. Postoje, primjerice, u Francuskoj određene regulative koje utječu na korporativno podrivanje cijena čime se štite mali izdavači i knjižare. Kao rezultat toga, kupac je prisiljen platiti barem baznu cijenu knjige, no to male knjižare i izdavače održava na životu. U glazbenom smislu, sve se svodi na to želimo li nastaviti podržavati nekolicinu privilegiranih glazbenika ili želimo naš život ispuniti različitim kreacijama i kreativcima?
Kako je na vas utjecao pad prodaje snimljene glazbe? Jeste li sad više fokusirani na turneje i druge projekte?
Oduvijek sam imao svijest o isplativosti, ali sada još i više. Imao sam sreću jer sam svoje ime stvorio dok su izdavačke kuće još izdvajale određeni budžet za marketing, pogotovo za srednje velika izvođačka imena – danas su ti budžeti presušili. Redovito idem na turneje, ali ne češće nego što sam to radio ranije. Turneje su značajan izvor prihoda, ali posjetitelji koncerata zaslužuju vrijednost za svoj novac. Cijene ulaznica nisu male stoga je velik i trud nas umjetnika.
Nedavno sam proveo dosta vremena radeći na mjuziklu („Here lies love“). Nisam baš nešto zaradio, ali vidim da takve „avenije“ mogu biti lijepi izvor prihoda za današnje kreativce.
Kako uravnotežiti potrebe umjetničke zajednice s potrebama digitalnih servisa?
Umjetnike bi se trebalo pitati pri sklapanju dogovora, o njihovom trajanju i prostoru. Potrebna je transparentnost: uvid u podatke o prihodima sa streaming servisa treba nam biti dostupan i razumljiv. Danas te informacije još uvijek imaju isključivo izdavači. Pokušao sam razumjeti podatke koje mi je moja kuća (Warner) stavila na raspolaganje, no potpuno su mi nerazumljivi. Njihova forma mi je neprepoznatljiva – možda to izdavači rade namjerno! Ipak, u Warneru su koliko toliko bili kooperativni, ali bez poslovnog tima iza sebe, umjetnik danas jednostavno ne može iščitati te podatke.
Postoji značajno nepodudaranje u iznosima tantijema koje digitalni servisi isplaćuju izdavačima i publisherima. Kao skladatelj, smatrate li da ti iznosi trebaju biti veći?
Smatram, da, iako možda ne onoliko koliko odvjetnici skladatelja i publishera misle da bi trebali biti. Ali već sam napomenuo, izdavači i digitalni servisi su u partnerskom odnosu stoga ovo i nije neko iznenađenje. Taj sukob interesa potrebno je iskorijeniti, pa ćemo onda vidjeti na čemu smo.
Autor originala: Glenn Peoples
Izvor fotografije: davidbyrne.com
